O ljudima

Prosao ispit pa je ferije proslo nekako rastereceno iako veze nemam hocu li poloziti. Meni je bilo vazno da sam ispit uradila najbolje sto sam znala, ostalo nije do mene. Kazu da sam bila nervozna, a opet mogli su i gore proci, starom insanu nije bas lako uciti i polagati ispite.

Vozalo se, i moram priznati divan je osjecaj biti za volanom. Obisli rodbinu i stare prijatelje. Nekako mi nije jasno da smo nakon 6 godina s to dvoje ljudi pricali kao da smo se jucer zadnji put vidjeli, da sam do sabaha mogla sjediti, pricati i smijati se. Kad vidis djecu vidis da si ostario, a nekako ti opet drago sto ne vidis promjenu u ponasanju, komunikaciji, osjecanjima dok sjedis i prisjecas se dogadjaja od prije 20 i kusur godina i svih onih proteklih. Ima ljudi s kojima se osjecas ko kod kuce, bez bojazni sta ces reci, kako ces reci. A ima onih krvlju povezanih, stanes u po rijeci i jezik bi pregrizo. Volis i jedne i druge, al nije do toga, do onog je da neki ostaju isti bez obzira na geografsku sirinu i broj cifri na platnoj listi, a neki drugi isto ostaju isti jer im se nista i nije mjenjalo, ali ne volis ih zbog toga manje, samo naucis da budes zahvalan na onom svom imanju i nemanju, jer budimo realni, covjek ne zna da cijeni ni kap vode ako nikad nije bio zedan.

Jesam li ja jedina kojoj je Holandija toplija od Svicarske, il je to do sjaja u ocima?

Tesko je razmisljati svojom glavom

Cudi me da Ra ne pise o trenutnoj hajci belosvetskoj, nije lako ni direktor biti haja

Prije par mjeseci kazem ja cojku ovo meni sve smrdi, i evo svaki dan se potvrdjuje smrad jedan te isti.

Ponavlja on po ko zna koji put kako je Istina samo Jedna i da je Pobjeda u Allaha, valja izdrzati na putu Istine i doci do Pobjede.

Uglavnom pojednostavili smo si zivot maksimalno.

Neprijatelji Turske su neprijatelji ummeta. Tacka.

Samim tim i moji jel, jer sam ja dio ummeta.

Tacka.

Zivot ide dalje, borba, ostati rob ponizan samo Allahu, zahvalan, skrusen, pomagati ljudima, davati dobro, govoriti dobro, raditi dobro, skupljati znanje, uciti, kloniti se onog sto te se ne tice (nauciti sta je to sto te se tice!).

Doviti, za sve a posebno za nasu djecu i nase roditelje, za bracu i sestre, rodila il majka ili ne. Dovi, radi najbolje sto mozes i dovi, ostalo prepusti Svemogucem.

O ironiji života mog, o meni

Dugujem sebi još poneku kafu u četiri oka i jednim velikim srcem, koje kuca prečesto 200 na sat ili minutu. Dugujem si još onaj iskreni osmijeh djeteta u ogledalu, dugujem si još poneki, samo meni razumljivi monolog, makar bio na tri jezika. Dugujem si još poneku ludu misao i poneki uzvik razuma, u ovim ludim četrdesetim u nenormalnom dvadeset i kojem vijeku. Dugujem sebi od prije deset godina još mnogo toga, onoj za desetak ljeta još više, a opet najviše ovoj trenutnoj, koja je zaglavila u svijetu lažne demokratije i lažnih ljudskih sloboda, izmedju dobra i zla, izmedju nefsa i srca, izmedju pravde i krivde, izmedju Ljubavi i ljubavi. Gledam i slušam, a šutim uglavnom, već neko vrijeme. Pametan šuti kad budale progovore, izgovor mnogima.
Mrzim izgovore, najviše vlastite.
Nije da šutim, nego čekam da složim, naučim, redam prioritete kao puzle, ne kao kulu od karata, škole su me koštale ali sam zato dosta naučila. Samo gledaj ciljeve i čekaj, sve dodje onom, ko zna da čeka. Jel dativ ili pak akuzativ?
Zaboraviš koliko voliš.

Nafaka je to. Zato se ja ne bojim nikog osim Allaha, i pisanjem svjedočim da nema boga osim Njega, vjerujem da je Muhammed s.a.v.s. Njegov rob i poslanik. I uvjerena sam da se sve dešava Allahovom voljom i odredjenjem.

Najviše griješe ljudi, koji misle da oni, koji šute ne znaju odgovore.

Šuti i slušaj, još mi odzvanjaju riječi majke, izrečene prije više od dvadeset i kusur godina.

Trebala su mi dva desetljeća da razumijem značenje dva jednostvna glagola, jelda.

Sve na vakat ženo.

Stari se.