Prosao ispit pa je ferije proslo nekako rastereceno iako veze nemam hocu li poloziti. Meni je bilo vazno da sam ispit uradila najbolje sto sam znala, ostalo nije do mene. Kazu da sam bila nervozna, a opet mogli su i gore proci, starom insanu nije bas lako uciti i polagati ispite.
Vozalo se, i moram priznati divan je osjecaj biti za volanom. Obisli rodbinu i stare prijatelje. Nekako mi nije jasno da smo nakon 6 godina s to dvoje ljudi pricali kao da smo se jucer zadnji put vidjeli, da sam do sabaha mogla sjediti, pricati i smijati se. Kad vidis djecu vidis da si ostario, a nekako ti opet drago sto ne vidis promjenu u ponasanju, komunikaciji, osjecanjima dok sjedis i prisjecas se dogadjaja od prije 20 i kusur godina i svih onih proteklih. Ima ljudi s kojima se osjecas ko kod kuce, bez bojazni sta ces reci, kako ces reci. A ima onih krvlju povezanih, stanes u po rijeci i jezik bi pregrizo. Volis i jedne i druge, al nije do toga, do onog je da neki ostaju isti bez obzira na geografsku sirinu i broj cifri na platnoj listi, a neki drugi isto ostaju isti jer im se nista i nije mjenjalo, ali ne volis ih zbog toga manje, samo naucis da budes zahvalan na onom svom imanju i nemanju, jer budimo realni, covjek ne zna da cijeni ni kap vode ako nikad nije bio zedan.
Jesam li ja jedina kojoj je Holandija toplija od Svicarske, il je to do sjaja u ocima?
